Sa ljetom, u City Fitness dođe i neka nova energija, nova vježbačka klima. Cijeli sistem se podiže u brzinu više, najviše zbog toga što se ogroman broj sportista vrati u svoj Nikšić i bira City Fitness kao destinaciju za pripreme za novu sezonu. Nije rijedak slučaj ni da sportisti iz drugih gradova ili država poklone povjerenje upravo nama i našem timu. U čitavoj toj priči, vrlo važna karika je i Milivoje Mićo Đurđić, čovjek koji je dio City Fitness-a od samog osnivanja. U proteklom periodu, osim rada u našem centru, Mićo je sa uspjehom obavljao posao kondicionog trenera u Košarkaškom klubu Sutjeska. Za blog City Fitness-a, Mićo je odgovarao na naša pitanja.

Za početak, pitali smo Mića da li je ulaskom u svijet fitnesa pretpostavljao da rad sa sportistima može biti njegova primarna sfera interesovanja?

“Završio sam fakultet koji je usko vezan za školsko obrazovanje djece i mladih, ali sam čak i tokom studija imao jasnu viziju da ću jednog dana raditi sa profesionalnim sportistima, biti član sportskog kolektiva a onda i nacionalnog tima svoje zemlje. Od svega navedenog ostalo je da budem i član nacionalnog tima.” 

Zanimalo nas je i to šta je po njemu najljepši dio rada sa mladim sportistima?

“Pored znanja koje prenosim tokom svakodnevnih treninga i rada sa mladim sportistima i na taj način utičem na poboljšanje i razvoj njihovih sportskih performansi ono što mi budi posebnu emociju jeste što kroz predan rad, trud i odricanje uče da je u životu mnogo više potrebno od talenta za sport kojim se bave, a samim tim isto to prenose i na ostale životne sfere.” 

Sumirali smo i dosadašnji dio njegove karijere. Pitali smo da li postoji nešto u njegovoj karijeri na šta je posebno ponosan?

“Posebno sam ponosan na saradnju koju imam godinama unazad sa našom najboljom košarkašicom Jelenom Dubljević, jer je ona neko od koga sam naučio pravo značenje riječi profesionalac u svom poslu. Neko ko je kroz surovo odricanje, predan rad i jasan cilj u svojoj glavi uspjela da svoje ime ispiše među svjetski poznatim imenima košarke.”

Generacije koje stasavaju se razlikuju u odnosu na sportiste koji su odrastali prije par decenija. Zanimalo nas je kakvi su mladi sportisti danas i koje su to najčešće barijere sa kojima se zajedno suočavate?

“Mišljenja sam da se mladi sportisti sve češće suočavaju sa prevelikim abicijama i ciljevima koji su nametnuti od strane roditelja, trenera, menadžera i na taj način jako mladi prestaju da se “igraju”, sanjaju, maštaju kao što su to nekad radila djeca prije 15-20 godina.”

Za kraj, tražili smo preporuku, šta je to na šta mladi ljudi posebno treba da obrate pažnju kako bi iz svoje karijere izvukli maksimum?

“Bilo da se radi o nekoj vrsti posla ili nekom od sportova mladi moraju što prije da shvate da samo dugoročan, predan i pošten rad i odnos prema tome čime se bave može donijeti uspijeh.”